23. 1. 2017.

Šta sve možeš u Drezdenu za jedno popodne



U doba sve bržeg života i sveopšteg nedostatka vremena, među raznovrsnim ponudama turističkih agencija sve su popularnija city break putovanja.

Međutim, nisu i sve destinacije podjednako podesne za jednodnevne izlete, pa tako za posetu mnogim turistički atraktivnim gradovima često nije dovoljan ni produženi vikend.

Među one urbane sredine koje se ipak mogu relativno lako obići za kratko vreme spada i Drezden, glavni grad nemačke pokrajine Saksonije - u gradu koji zovu i "Firenca na Elbi" svakako ima šta da se vidi, a za brzi obilazak najvećih znamenitosti sasvim je dovoljno i jedno popodne.


Istorija Drezdena je duga, a razvoj grada je najvećim svojim delom išao mirnom uzlaznom putanjom. 

Prvo naselje na obali Elbe osnovali su Sloveni u XII veku i nazvali ga Draždani (Drežďany), što na jeziku Lužičkih Srba označava ljude iz šume. Kao prestonica tadašnje saksonske kraljevine, grad doživljava procvat u XVIII veku, kada je prvobitno izgrađen najveći deo današnjeg Starog grada (Altstadt), a tokom XIX veka postaje i značajan industrijski i umetnički centar.

Drezdenski dvorac

Pogled na Elbu i Novi grad

Prelomni trenutak u istoriji grada dešava se u februaru 1945. godine, kada je skoro čitavo jezgro Starog grada uništeno savezničkim bombama.

Opravdanost bombardovanja Drezdena do danas je predmet debate, jer dok je grad kao vojni i industrijski centar nesumnjivo predstavljao legitimnu metu zapravo ni vojni ni industrijski objekti nisu pretrpeli štetu, dok su najvredniji objekti kulture bukvalno sravnjeni sa zemljom.



Međutim, današnja lepota centra Drezdena najviše duguje istrajnosti kojom su njegovi stanovnici pažljivo obnovili veliki deo devastiranih građevina, uglavnom na osnovu starih slika i fotografija, zbog čega danas Drezden nazivaju i "grad Feniks".

Koliko su u tome uspeli, posvedočio je UNESCO, koji je 2004. godine stavio grad na listu Svetske baštine - nažalost, zaštita je bila kratkog veka, jer je već 2009. zbog izgradnje novog mosta kojim je po mišljenju UNESCO-a narušen autentični izgled ambijenta Drezden skinut sa ove liste, kao prvi kulturni lokalitet u svetu (i drugi uopšte) koji je izgubio status Svetske baštine.

Ali i pored svega, ne može se poreći da je rekonstrukcija Drezdena izvedena sa takvom detaljnošću da se praktično i ne može primetiti da većina građevina u strogom centru nije autentična. Jedino što danas svedoči o stanju u kakvom je grad dočekao kraj II svetskog rata su poneki zaostali objekti koji još uvek čekaju red na obnovu...

Dvorište palate Cvinger



Ipak, obična šetnja drezdenskim Starim gradom dovoljna je potvrda da su titule dodeljene (i oduzete) od strane institucija kulture, ma koliko prestižne, samo mrtvo slovo na papiru, dok je živ grad ipak sasvim drugačija priča.

Najuže gradsko jezgro Drezdena (Innere Altstadt), iako se može upisati u krug prečnika jedva kilometar, prosto odiše duhom pravog kraljevskog grada i tragovi zlatnog doba srednjoevropske aristokratije, ma koliko posredni, osete se na svakom koraku.





Mesto gde se to možda i najbolje oseti je Brilova terasa (Brühlsche Terrasse), šetalište s jedne strane oivičeno ansamblom monumentalnih građevina a sa druge otvoreno prema Elbi i Novom gradu.

Većina ovih zgrada pripadala je grofu Hajnrihu fon Brilu (1700-1763), saksonskom diplomati i velikom kolekcionaru umetničkih dela, knjiga i vojne memorabilije, po kojem šetalište i nosi ime, a danas se ovde nalaze razne umetničke galerije i institucije.

Posebno je upečatljiva zgrada Akademije lepih umetnosti sa staklenom kupolom kolokvijalno zvanom "cediljka za limun".

Brilova terasa
Zgrada Akademije lepih umetnosti


Šetajući Brilovom terasom stiže se do Dvorskog trga (Schloßplatz) koji zatvaraju Drezdenski dvorac (Dresdner Residenzschloss) i Drezdenska katedrala (Katholische Hofkirche).

Dvorac je bio rezidencija saksonskih vladara, a karakteriše ga mešavina najrazličitijih arhitektonskih stilova, uglavnom nemačke renesanse, baroka i klasicizma, što i nije neobično kad se zna da je građen i dograđivan od prve polovine XVI do samog kraja XIX veka. U bombardovanju 1945. je značajno oštećen, a obnovljen je u periodu između 1991. i 2013. godine.

Drezdenska katedrala, prvobitno izgrađena sredinom XVIII veka, predstavlja remek-delo sakralne rokoko arhitekture, a nakon težih oštećenja od bombardovanja obnovljena je tokom osamdesetih godina prošlog veka.




Danas se u dvorskom kompleksu nalazi nekoliko muzeja u koje se plaća ulaz, dok se sa zadnje strane jedne od dvorskih zgrada nalazi monumentalna zidna kompozicija zvana Procesija kraljeva (Fürstenzug), na kojoj su predstavljeni svi vladari Saksonije - osim poslednjeg, koji u vreme izvođenja kompozicije (1904-1907) još uvek nije stupio na presto.

Kompozicija je visoka deset a duga preko sto metara i izrađena je od preko 23.000 komada najfinijeg majsenskog porcelana, a srećnom igrom slučaja bombardovanje je preživela gotovo neoštećena.




Istočno od dvorskog kompleksa nalazi se kulturno središte grada, sa eklekticističkom zgradom opere iz sredine XIX veka, nazvanom Zemperova opera (Semperoper) po njenom arhitekti Gotfridu Zemperu, i kompleksu Cvinger (Zwinger) sa nekoliko muzeja i galerija.

Opera je poznata po tome što je u njoj održano više značajnih premijera, uključujući i neka ključna dela Vagnera i Riharda Štrausa.

Rokoko-klasicistička palata Cvinger prvobitno je izgrađena u XVIII veku za potrebe organizovanja raznih festivala, ali se ispostavila kao prevelika za te namene pa je podeljena u više galerijskih prostora, od kojih je najznačajnija galerija starih majstora sa delima Rubensa, Rafaela i Botičelija.

Ulaznica se naplaćuje u svaki deo kompleksa posebno, dok je ulaz u unutrašnje dvorište i na krovnu terasu slobodan.

Kompleks Cvinger je takođe bio značajno oštećen u bombardovanju, ponovo je otvoren za publiku već 1951. godine, a do 1963. je bio potpuno obnovljen.

Zemperova opera


U tkivu Starog grada izdvajaju se dva veća trga, nazvani Stari trg (Altmarkt) i Novi trg (Neumarkt). 

Stari trg je evoluirao od klasične pijace na otvorenom, pa i danas služi kao pozornica za različite vašare, a na trgu se nalazi i istoimeni moderan šoping centar.

U zaleđu Starog trga nalazi se najveća sakralna građevina u Saksoniji, luteranska crkva Svetog krsta (Kreuzkirche), više puta prerađivana u različitim stilovima, koja je ujedno bila prva potpuno obnovljena građevina nakon II svetskog rata, 1955. godine.

Stari trg sa tornjem crkve Svetog krsta
Novi trg


Novi trg bi se mogao nazvati srcem srca grada, budući da je ovde koncentrisan najveći broj hotela, restorana, pivnica, poslastičarnica i drugih klasičnih turističkih sadržaja, pa je samim tim ova tačka i najživlja u gradu.

Trgom dominira protestantska Bogorodičina crkva (Frauenkirche), jedna od najmonumentalnijih građevina Drezdena, prvobitno građena u maniru visokog baroka između 1726. i 1743. godine. O značaju crkve dovoljno svedoči crtica da je prvi recital na njenim orguljama 1736. godine održao lično Johan Sebastijan Bah.

Crkva je u bombardovanju srušena do temelja (izuzev dela jednog zida), a rekonstruisana je između 1993. i 2005. godine, i to pomoću svadbenih fotografija mnogobrojnih parova koji su se pre rata u njoj venčavali. Danas je ova crkva ponovo jedan od najvećih simbola Drezdena, a poslednjih godina predstavlja i najposećeniju turističku atrakciju u gradu.

Tamniji zid levo jedini je deo crkve preostao nakon bombardovanja
Karakteristična pojava na Novom trgu su i ulični svirači


Ipak, daleko od toga da je čitav Drezden obnovljen u originalnom izgledu, kako tvrde neki turistički vodiči. 

Obnovljeno je usko jezgro Starog grada, koje najviše i vredi videti, ali već širi centar odlikuje šarolika arhitektura u kojoj preovladava socijalistički realizam (sa izvesnom dozom fejsliftinga fasadâ poslednjih godina), kao uspomena na posleratni period kada je grad bio pod sovjetskom upravom, a kasnije u sklopu istočno orijentisanog DDR-a.

A kao i svaka druga živa urbana sredina, i Drezden se konstantno gradi, pa je tako čak i u Starom gradu moguće videti objekte savremene arhitekture, poput Nove sinagoge iz 2001. godine, izgrađene na mestu stare, srušene tokom Kristalne noći 1938. godine.



Nova sinagoga

Zanimljivo je da se stanovnici Drezdena ne stide perioda provedenog u komunističkom bloku (kao na primer Balkanci), pa su tako neki istočnonemački simboli poput Trabanta (koji se proizvodio u gradu Cvikau, stotinak kilometara od Drezdena) i karakterističnih pešačkih semafora sa likovima devojčice sa kikama i čoveka sa šeširom ne samo još uvek vidljivi na ulicama, već se i svesno ističu kao specifičnosti turističke ponude kakve drugde ne postoje.

Kad smo kod semafora, ovim se valjda dovoljno opovrgava popularni savremeni mit da u Drezdenu ne postoje pešački prelazi. Doduše, najveći deo centralne zone jeste zatvoren za saobraćaj, a ako nekome baš nije do pešačenja tu su električni fijakeri bez konja, ali sa zvučnim efektima topota kopita i rzanja.





Što se tiče jela i pića, Drezden nema neke autentične specijalitete.

U restoranima se služi klasična nemačka kuhinja sa dosta mesa (pre svega kobasica), a glavno piće je svakako pivo. Lokalne marke piva su FeldschlößchenRadeberger (koji se proizvodi u danas prigradskom naselju Radeberg), ali je u samom gradu popularniji minhenski Paulaner. Poslednja dva brenda prisutna su i na našem tržištu, pa ne predstavljaju naročitu egzotiku za pivopije sa ovih prostora, ali zato prvi vredi degustirati. Cene se ipak ne mogu baš nazvati pristupačnim: za pola litre točenog piva treba izdvojiti 3-4 €.



Pored bogate ponude kulturno-istorijskih sadržaja, najveći mamac za turiste je šoping.

Cene po buticima u centru grada su uglavnom nedostižne za prosečan džep, ali su zato u tržnim centrima otprilike na istom nivou kao i kod nas, dok se na rasprodajama sasvim pristojna (vansezonska) garderoba može naći za svega nekoliko evra.

Autentični suveniri su drvene figure - krckalice za orahe, kao i čuveni porcelan iz obližnjeg Majsena, sa odgovarajućim cenama.




Po raznovrsnosti i zanimljivosti, a opet ne i preteranoj količini sadržaja koje nudi namernicima, Drezden bi se mogao svrstati među idealne jednodnevne city break destinacije.

Međutim, s obzirom na udaljenost od Beograda (nešto više od hiljadu kilometara), ovakvi izleti svakako nisu baš najisplativiji, pa je zato i direktnih aranžmana vrlo malo.

Zato ipak priliku za kraću ekskurziju iz većih obližnjih centara, poput Berlina ili Praga, ne bi trebalo propustiti. Vredi.




2 коментара:

  1. Река звана Елба, у српском језику позната као Лаба.

    ОдговориИзбриши